Kome smetaju pobede Srbije?
Uvek je Balkan bio bure baruta i uvek fali malo da se sve zapali i da bukne požar nesagledivih razmera. Iako je taj požar najviše nesreće i štete nanosio onima koji su živeli i žive na ovom prostoru, to nekima nije bilo dovoljno, nego bi i u budućnosti da potpiruju mržnju i da izazivaju sukobe.
Iskreno verujem u politiku državnog rukovodstva Srbije i znam da Srbija nije država koja sa bilo kim želi da se obračunava i gleda preko nišana. Nije nekima bilo dosta što je svaka porodica na ovom našem prostoru nekoga izgubila u suludim i valjda smo kao narod i sazreli toliko da nam milioni izgubljenih građana u tim ratovima služe i kao sećanje i kao opomena. čkim sukobima, nego bi hteli da ponove te tragedije. Mi žalimo sve žrtve. Nama nije važno da li je ubijeni ove ili one nacionalnosti. Naš narod zna da u bolu svom poštuje i tuđe žrtve, dok se drugi zlurado osmehuju na nesreće srpskog naroda. Nisam nikakav ultra ili ogromni nacionalista, volim svet, ali ne može da mi ne smeta kad se mom narodu kopa po bolnim ranama, kad mu se kopa po grobovima onih koji su klani i mučeni u svim prethodnim ratovima. Ne mogu da ne sagnem glavu i ne poklonim se i civilnim i vojnim žrtvama. Ne mogu da se ne setim sve dece poubijane, a zarad čega i koga!? Ko je to bio srećan nad leševima dece!? Ko je to pravio logore za decu? I sad takav neko da sudi mom narodu!? Sav se naježim kad na to pomislim. I kao što je rekao starac Vukašin dok su ga oni zlikovci kasapili u Jasenovcu: ''Samo vi deco radite svoj posao.'' i mirno otišao u smrt unakažen od ustškog noža. Pitam se da li su ti krvnici imali sna!?
Hteli bi mnogi da izazovu Srbe da planu. Neće dočekati to, jer znamo ko je ko i ko je šta činio. Mi smo naord koji danas želi da vodi politiku života, a ne da na malj uvraća maljem. Srbi će uvek svakoga u svojoj kući dočekati pogačom i solju. I onda kad pucaju od zavisti i mržnje, mi ćemo mirno i sa osmehom nastaviti da se borimo za Srbiju i njen prosperitet. Verujem da neke bolje uspesi i pobede Srbije. Teško je gledati potomke deda Vukašina kako njegovi potomci danas uspevaju da podižu srpsku ekonomiju, kako u Srbiju dolaze investicije sa svih strana sveta, kako Srbija više nije crna rupa ili crna ovca regiona i Evrope, kako je rast srpske ekonomije najveći u regionu, kako Srbija nije pred bankrotom, kako Srbija samostalno donosi odluke... Nije lako to mnogima da gledaju, ali moram da poručim da će još mnogo toga Srbija uraditi i da nikako i ni na koji način neće raditi na štetu bilo koga, već će se svojim trudom, znanjem i učenjem truditi da bude najbolje mesto za život.
Ponosan sam na činjenicu da se u Srbiji pripdanici svoh manjina osećaju bezbedno i sigurno i da niko ne sme da pomisli da ugrozi bilo čije pravo na život ili bilo koje drugo Ustavom garantovano pravo. Srećan sam što se kod nas čuvaju i vole i latinica i ćirilica i da niko nikoga ne vređa zbog jezika koji govori ili pisma kojim se služi. To su dostignuća i ciljevi za koje vredi živeti i za koje vredi žrtvovati svoje vreme. Nema ništa lepše od Beograda u kome na svakom koraku vidim nasmejane ljude, puno turista, u kome na svakom koraku čujem drugi strani jezik, u koji se dolazi da se provede odmor i provede. Da li je tako za Srbe svuda? Nije, ali neka o tome govore njihova dela, odnosno nedela. Neću o njima ni reč progovoriti više, jer su svojim noževima i maljevima zaslužili samo tišinu.
Mi ćemo raditi, napredovati i graditi zemaljsku Srbiju, koja živi, radi i stvara za svoju decu, a oni neka nastave da rade svoj posao.
Коментари
Постави коментар