DOS - politički Frankenštajn

Velike nade građana Srbije, koje su imali 2000. godine su se ubrzo nakon 5.oktobra pokazale da su bile iluzija i ništa više. Dok su lideri DOS-a palili i rušili, krali slike izuzetne vrednosti, nameštaj, palili glasačke listiće, prebijali novinare, smenjivali urednike svih medija ( od sportskih, modnih do političkih časopisa ), spremali spiskove za masovne likvidacije, građanima su se nade topile i ponovo deca pakovala kofere da odlaze iz Srbije. Ti odlasci iz Srbije su se posebno pojačali nakon tragičnog ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića i dolaska na mesto predsednika Vlade Srbije lažnog vinogradara Zorana Živkovića, zatim manekena Tadića na mesto predsednika Srbije, tokom pljačkaških privatizacija tokom vlasti Vojislava Koštunice... I tokom svih tih mučkih i teških godina su ćutali svi, pa ti čuveni civilni sektor. Za njih i nije čudo da su ćutali, jer kod njih sve ide u krajnost. Ćute ili galame samo onda kad su dobro ''podmazani'' stranom valutom. Sve za pare i uvek na štetu Srbije i građana.  



Ta i takva politička nakaza, kakva su građani shvatili da DOS jeste je sa vlasti pao 2012. godine i to je donelo potpuni ekonomski, moralni i svaki drugi oporavak Srbije. Od minusa smo došli u plus, od rupa na putevima i spavanja putarskih firmi, putevi se rade više  nego u Brozovo vreme, postali smo država u kojoj plate i penzije rastu na realnim osnovama ( nekada je bilo samo na osnovu političke volje ili u svrhu izbornih kampanja, pa smo otišli u potpuni kolaps ), od mode stavljanja katanaca na fabrike došli smo do toga da se u Srbiji otvorilo preko 40 fabrika u prethodne 2 godine, vojska dobija najsavremenije naoružanje i avione... U svakom smislu Srbija napreduje. 

Ali, neki imaju i veliku štetu od vlasti koju predvodi Aleksandar Vučić. Ko? Svi oni koji su navikli da žive na kombinacijama i sa svojim rukama u tuđim džepovima. Nagomilalo se u Srbiji lopova za 12 godina mnogo, ali su svakako velika manjina. Ipak, ti lopovi su uvezani sa moćnim tajkunima i vlasnicima velikih poslova, koji više ne mogu da nameštaju tendere i javne nabavke, koji više ne mogu i nikada više neće moći da piju krv građanima Srbije. Oni sad galame svuda kako je u Srbiji teško, kako nikad nije bilo gore, kako se sve srušilo, kako se došlo do dna, kako je jedini spas odlazak Vučića sa vlasti. Taćno je to. Međutim, tačno je samo u tom smislu da je njima loše i da će im biti sve gore dok su u Srbiji na vlasti Srpska napredna stranka i Aleksandar Vučić.

Da bi se vratili u vreme ubistava, pljačkaških privatizacija i arčenja državne imovine, potrebno je oživeti političkog Frankenštajna - DOS. Skupilo se tu sve što postoji na političkoj deponiji smeća. Smrad je nesnosan i iritirajući. I sad bi da nas ubede kako lepši miris nismo odavno osetili. Đubre je đubre, kako god ga drugačije upakovali. Čim se otvori pakovanje, taj njihov smrad guši sve oko sebe. Skupili su se tu Pašnjak vojvode, Stečajne lopuže, onaj kome je Srbija rezervna opcija i koji priziva terorizam i mrtve, Zaštitnik mafije koji još nije objasnio čudno samoubistvo ili ubistvo u svom stanu, onaj što zimuje na Maldivima, onaj koji se pivom opija svake noći i koji je do guše zadužio oppštinu u kojoj je bio na vlasti, onaj što je krao Vojvodinu deceniju i po, ekipa iz Heterlenda koja je otela pare deci ometenoj u razvoju, Mišković i drugi finansijeri svih lopovskih opcija u Srbiji, nosioci Soroševe štafete... Sigurno sam nekoga i izostavio, ali sami će se dopisati, čim pročitaju ovaj tekst. Nepogrešivo se prepoznaju. I takva nakaza se nude Srbiji da zaposedne sve funkcije i nastavi gde je stala pre skoro 5 godina. Njihov povratak bi značio kraj za Srbiju, a za njih novi početak pljačke do potpunog kraha i kraja svih građana Srbije. Njhivo opstanak je za Srbiju nestanak. Njihovo buđenje i povratak za Srbiju znači odlazak u mrak iz koga više nikada ne bi mogla da izađe.



Pred Srbijom nije običan izbor. Na njiohovoj strani su skoro svi mediji, svi tajkuni, svi kriminalci, sav ološ i sve bitange. Tamo više nema ničega poštenog i čestitog. Ostao je samo poslednji šljam i užas na toj strani. Srbija ne sme sebi više da dozvoli takav luksuz da nas oni zaposednu i ugase ovu divnu zemlju i oteraju i poslednjeg čoveka iz Srbije.

Ovo je moj apel ljudima da razmisle, pogledaju svoju porodicu, decu, svoje roditelje i slike svojih predaka. I neka pogledaju gde smo bili pre 5 godina, a gde smo danas. Ako to urade, izbor je jasan, a budućnost Srbije izvesna. 

U pitanju je budućnost Srbije i njene dece.


Коментари

Популарни постови са овог блога

Vera u sebe je pola puta do uspeha

Statusi koji mogu da vam promene život ( 19 )

Sale Prangija i plata od 3 hiljade evra